Payday Loans
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Home O nama
O nama PDF Ispis E-mail

(Muhammedi Parviz, Direktor - Arheolog i historičar umjetnosti sa američkim glumcem

Richard Gere-om prilikom njegove posjete Sarajevu zbog snimanja firma Odmor u Bosni)

Perzijski ćilim je poput slike na podu koja u sebi nosi hiljadugodišnju ljubav i čežnju. Sama kompozicija ćilima, njegove boje i motivi, oslikavaju ljubav, dobronamjernost i želje ljudi koji su živjeli na Istoku stotine godina unazad.

Još kao dijete, u mom rodnom selu Gorveh Dargezin (Zapadni Iran, osamdeset kilometara sjevero-istočno of historijskog grada Hamedana), sjećam se da je većina žena tkalo ćilime. Svaka kuća imala je razboj, poput štafelaja za slikanje, i mi kao djeca gledali smo kako naše majke i nane pjevajući tkaju ruže i ptice. Svaki dan bi te slike, sve više i više, oživljavale. Kada je trebalo započeti novi ćilim - postaviti potku i osnovu ćilima - zvali bi čovjeka koji je imao sretne ruke da to učini. Tom zgodom bi se pripalio miris za sreću, a pozvali bi i čovjeka koji ima sretan korak da zakorači u sobu u kojoj će se ćilim tkati. Prvi čvor bi se morao uvezati sa čistom dušom i imenom Božijim.

Tako je svaki ćilim, dan za danom, dobivao svoj oblik. Ljudi u mom selu su vjerovali da svaka boja nosi neko značenje, kroz splet boja i motiva preli su muziku - simfoniju duše. Stvarali su bašte u kojima su misli njihove bile slobodne da zapjevaju i polete. U tim baštama nije bilo ograničenja za njihove raspjevane misli koje su dolazile iz vrta njihovih srca. To je za nas bilo umijeće tkanja ćilima.

U mom selu nije bilo struje, a samim tim ni televizije. Odgajali su nas sa pričama i poezijom. Učili su nas da razumijemo jezik kamenja, zemlje, ptica i ruža. Ima mnogo različitih vjerovanja o ćilimima, o simbolici njihovih motiva, boja i šara. Sjećam se priče da je jednom neka djevojka istkala tako neobičan ćilim da nijedan trgovac nije htio da ga kupi. U selu bi bila sramota za djevojku ako nije mogla prodati svoj ćilim i ljudi bi je smatrali nesposobnom. No, ova djevojka je bila zaljubljena i vesele naravi; ostavila je svoj ćilim u dućanu jednog trgovca i dugo je tamo ostao neprodan. Jednog dana, došao je neki trgovac iz Hamedana i čim je ugledao taj ćilim zagrijao se za njega. Kupio ga je i ponio svojoj kući. Tamo je imao bolesnog sina. Odmah su prostrli ćilim diveći se njegovim šarama. Mada je bio neobičan, porodici se odmah svidio. Sutradan je trgovčev sin osvanuo snažan i čio. Lice mu je bilo radosno i želio je čak da izađe van i prošeta. Od tog dana mu je bilo sve bolje i bolje, sve dok nije potpuno ozdravio. Tako je postao poznat motiv tog ćilima, a nazvan je lijek za trgovčevog sina. Poput ove, postoji i mnogo drugih priča o ćilimima.

Kada bi se pojavila duga na nebu, žene su vjerovale da to anđeo tka ćilim od sunčeve svile i da će onaj dobre duše koji gleda taj ćilim otići u raj. Tada bi oprale ruke i umile lica i spomenuli ime Božije; potom bi tkale gledajući dugu na nebesima, smatrajući da će ljubav s nebesa preći u taj ćilim. Na taj način, ćilim je za mene bio staza kojom duša putuje do neba i raja, bašta muzike u kojoj se svakog dana svira nova melodija. Satima sam znao gledati ćilime u našoj kući, ili pak ćilime koje je tkala moja porodica – bila je to za mene poezija i melodija iz bašte želja.

Ja, kao sin takve atmosfere i okruženja, težio sam da uvijek pružim sreću i prijateljstvo ljudima; volio sam pisati pjesme o sreći i ljubavi, drago mi je bilo otkrivati dobro u ljudima. Kao dijete, napravio sam jedan saz vjerujući da i ja mogu, kao ašici-zaljubljenici koji su putovali od sela do sela i pjevali o svojoj ljubavi prema ljudima; kroz saz i pjesmu otkriti sunce sreće koje je skriveno u srcima ljudi. Molio sam Boga da me uputi na mjesto u kojem ima ljudi sa nebeskim osobinama, u mjesto gdje još ima duhovnosti. Ljudi su mi govorili da ne postoji takvo mjesto, niti takva zemlja, ismijavali su me ne vjerujući da toga na zemlji još uvijek ima, ali ja, još kao dijete, počeo sam lutati po obližnjim selima i tražiti mjesto  iz mojih snova. No, niko nije vjerovao da ću naći mjesto o kojem sam sanjao.

Tada još nisam ni čuo za Bosnu, no s vremenom Bog me je uputio tamo. U Bosni sam se ponovo rodio. Tu sam zatekao bogatu historiju, bujnu prirodu i ljude koji su bili bogati u duši, znali su njen jezik, bili su jednostavni i bez zlih namjera, odisali su dobrotom. Još za vrijeme studija, prije rata, počeo sam raditi sa ćilimima i rukotvorinama, želio sam da povežem ljude putem umjetnosti i da ljudima ovdje predstavim i približim umjetnost svog naroda. Stigao je rat i morao sam se vratiti u Iran, al` dio mene je ostao u Sarajevu, gradu koji je u sebi krio sunce nebeske ljubavi i prijateljstva. U Teheranu sam pet godina studirao arheologiju i historiju umjetnosti. U jednom periodu boravio sam tri mjeseca u muzeju rukotvorina, koji se nalazi u tom gradu, proučavajući ćilime i želeći da saznam što je više moguće o njima. U isto vrijeme, nije me napuštala želja da se vratim u Bosnu. Upoznao sam dvojicu trgovaca koji su bili porijeklom iz Džazeha, mjesta koji se nalazi u blizini historijskog grada Isfahana. Osnova našeg rada i njegova filozofija bio je put ljubavi i umjetnosti. Čitali smo poeziju od Mevlane i Hafiza Širazija i uputili smo se iz Isfahana u Bosnu, sa najom i defom u rukama. Obećali smo jedni drugima da ćemo, pored same trgovine, predstaviti običnim ljudima bogatstvo ljudskog umijeća i da ćemo krenuti ljudskim putem...

U sadašnjem svijetu u kojem se život sve više ubrzava i ljudi imaju sve manje vremena, ćilim na podu ili na zidu, povezuje um sadašnjeg čovjeka sa čistom, izvornom i iskonskom ljubavlju. Tako da ćilim, kao slika na podu il` zidu, sa svojim šarama i bojama pruža čovjeku mir, razvija um i odmara dušu.

Zašto smo se bazirali u Sarajevu?

Sarajevo je jedan od interesantnijih gradova na svijetu. Ovdje su ljudi još uvijek jednostavni i gostoljubivi, na malom prostoru izmiješane su kulture istoka i zapada, ovdje još nije zašlo sunce prijateljstva. Inače su bosanci dobrih i otvorenih duša; u njihovom korijenima postoji snažna duhovnost. Sama Baščaršija, stari dio grada, pozitivno zrači sa brojnim orijentalnim dućanima, starim zanatlijama i esnafima, i jedinstvenom atmosferom. Ovdje se sreću trgovci sa istoka i zapada, druže se i razmijenjuju svoju robu i kulturu.

Gdje smo mi?

Mi smo smješteni baš na Baščaršiji, mjestu bogate historije i prijateljstva. Nalazimo se u Morića Hanu, još jednom historijskom objektu, starom svratištu, gdje su se sretali putnici i trgovci, ljekari i pjesnici, sa istoka i zapada. Boravak je bio besplatan, a neki su čak mogli tu podučavati svoju nauku il` zanat.

Mi imamo prijatelje među svim nacijama i vjerama, te smatramo da možemo i ovdje, u Sarajevu punom duše, kroz umjetnost ćilima i drugih rukotvorina povezati ljude sa izvorom ljepote i osjećanjem zadovoljstva.

Izbor

Bez sumnje mi smo jedna od galerija na Balkanu i u Evropi, sa velikim izborom ćilima i nomadskih ručnih radova iz raznih područja Irana. Mi volimo ćilime, volimo ih posmatrati, doticati, nerijetko ih čak i sanjamo. Pošto smatramo da svaki ćilim ima dušu, svaka mušterija kupujući naše ćilime postaje i naš prijatelj.

Ko smo mi?

Ja sam Parviz Muhammedi, arheolog i historičar umjetnosti i direktor galerije Isfahan. Kao što sam već pomenuo, rođen sam u Iranu, u malom mjestu po imenu Gorveh Dargezin.

Tamo bijaše mala čaršija; popodne su se trgovci i zemljoradnicu skupljali u tamošnjim dućanima i čitali poeziju, a dosta ih je bilo koji su i sami bili pjesnici i pisali poeziju.  Žene su tkale ćilime i pjevale. U našem selu moglo se naći mnogo historijskih ostataka. Mnogi su od nas, još kao djeca, znali naći i iskopati stare saksije i ogrlice ukrašene dragim kamenjem. Od ranih nogu, učili su me da se lijepo izražavam i probudili u meni ljubav za pjesmom i poezijom. Rastao sam sa ćilimima raznoraznih šara i boja, koje su tkale moje tetke, nane i komšinice. Ćilimi su bili poput rajske bašte za mene.

Moje kolege i ja se, u biti, trudimo da budemo dobri ljudi; a zaljubljeni smo inače u ćilime i ne želimo biti samo nametljivi trgovci. Veliko zadovoljstvo predstavlja nam kada ljudi dođu i uživaju u ljepoti koja se nalazi ćilimima i drago nam je ako uspijemo drugima prenijeti hiljadugodišnju ljubav i iskrene želje koje su utkane u njima.

 

Kontakt info - Sarajevo

Persia d.o.o. - Galerija Isfahan
Sarači 77, Morića Han
71000 Sarajevo, Baščaršija

Telefon: +387 33 535 172
Fax: +387 33 237 429
Email: info@isfahan.ba
web: http://www.isfahan.ba

Kontakt info - Mostar

Galerija Isfahan - Mostar
Ulica Mala Tepa 18.
36000 Mostar

Telefon: +387 36 551 186
Email: info@isfahan.ba
web: http://www.isfahan.ba